Showing posts with label carica. Show all posts
Showing posts with label carica. Show all posts

Thursday, June 4, 2015

Poslednja pismena volja



Ikju, čuveni učitelj zena u periodu Ašikaga,* bio je carev sin. Kada je bio još vrlo mlad, njegova majka napusti dvor i ode da izučava zen u jednom hramu. Na isti način i princ Ikju postade učenik. Kada mu je majka umrla, ostavila je za sobom jedno pismo. U njemu je pisalo:

Za Ikjua:

Završila sam svoj rad u ovom životu i sada se vraćam Večnosti. Želim da postaneš dobar učenik i da spoznaš svoju budističku prirodu. Saznaćeš da li sam u paklu i da li sam uvek uz tebe ili ne.

Ako postaneš čovek koji smatra da su Buda i njegov pratilac Bodidarma** tvoje lične sluge, možeš da ostaviš svoje izučavanje i rad za čovečanstvo. Buda je propovedao četrdesetdevet godina i za sve to vreme nije smatrao neophodnim da progovori ni jednu reč. Trebalo bi da znaš zašto. Ali ako ne znaš, a još uvek želiš, suzdrži se od uzaludnog razmišljanja.


Tvoja majka,
Nerođena, neumrla.
Septembra prvog.

P. S. Svrha Budinog učenja je uglavnom prosvetljenje drugih. Ako se oslanjaš na bilo koji od njegovih metoda, nisi ništa drugo do glupa buba. Postoji 80,000 knjiga o budizmu, i ako bi ih sve pročitao, a ni tada ne ugledaš svoju sopstvenu prirodu, onda nećeš razumeti čak ni ovo pismo.

Ovo je moja poslednja volja.


* Period Ašikaga (1336-1573) je period šogunata pod klanom Ašikaga.

** Sin jednog od južnoindijskih kraljeva, koji je zamonašivši se, krenuo u Kinu. Smatra se da je upravo od budističkog učenja koje je on propagirao u Kini, nastao č'an. U Japanu poznat kao Daruma, Bodidarma se predstavlja u crvenoj odeći i često bez nogu, koje je, predavanje kaže, izgubio usled devetogodišnje meditacije.

Rjonenina jasna spoznaja



Budistička sveštenica poznata kao Rjonen, rodila se 1797. godine. Bila je unuka čuvenog japanskog ratnika Šingena. Imala je pesničku dušu i toliko zanosnu lepotu, da je već u sedamnaestoj godini bila u caričinoj pratnji kao jedna od dvorskih dama. Već tako mladu, očekivala je slava.

Voljena carica iznenada umre i Rjoneni snovi puni nade, iščezoše. Postane svesna nestalnosti života u ovom svetu. Tada i zažele da izučava zen.

Njena rodbina se sa ovim ne složi i praktično je prisili da se uda. Uz obećanje da može postati sveštenica kada rodi troje dece, Rjonen pristade. Pre no što je napunila dvadesetpetu godinu, ispunila je uslov. Muž i rođaci više ne mogaše odvraćati od njene želje. Obrijala je glavu, uzela ime Rjonen, što znači spoznati jasno, i krenula na svoje hodočašće.

Stiže u grad Edo i zamoli Tecugjua da je primi za učenika. Bacivši letimičan pogled na nju, učitelj je odbi jer beše suviše lepa.

Rjonen otiđe do drugog učitelja, Hakua.

Hakuo je odbi iz istog razloga, rekavši joj da bi njena lepota samo stvarala neprilike.

Rjonen tada uze vrelo železo i prisloni ga uz svoje lice. Za nekoliko trenutaka njene lepote zauvek nestade.

Hakuo je tada prihvati za učenika. U spomen ove prilike, Rjonen na poleđini ogledalca napisa pesmu:

U službi svoje carice palila sam tamjan da namirišem svoje gizdave haljine,
Sada kao prosjak bez doma palim svoje lice da stupim u zen hram.

Pred odlazak sa ovog sveta, Rjonen napisa još jednu pesmu:

Šezdesetšest puta gledale su ove oči smenu jeseni,
Dovoljno sam ispitivala mesečev sjaj,
Ne pitam više.
Slušam samo glas borova i kedrova kada vetar miruje.